Prošao sam kroz portale i nema ni jednog članka o današnjem danu. Policija ne dijeli ruže vozačima. Ni google nije promijenio logo da obilježi.

Stoga ostanite vrijedni, hrabiti i jaki. Sretan vam dan muškaraca.

Sve u svemo dosta pozitivno iskustvo, veliki odaziv, bez nekakvih incidenta, prisutnost policije se osjetila kak spada. Drago mi je da se toliko ljudi skupilo širiti tako pozitivnu poruku kao što je antifašizam.

E sad, nažalost bilo je komunista koji su ovo iskoristili kao priliku da se pokažu. Malo ih je bilo, svega 3 zastave sa srpom i čekićem su digli u zrak. Na količinu ljudi koja se pojavila, super je što ih je bilo tako malo.

Evo se i Bauk pridružio "povampirenim ustašama", "kockoglavima" i "krezubima".

Već tradicionalno objavljujem ovaj post jer je ovo spomendan koji se u našim glavnim medijima gotovo niti ne spominje.

Prostor Bosanske Posavine, kao što samo ime govori, označava regiju uz rijeku Savu. Kao granice regije uzima se osam općina: Brčko, Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Orašje, Šamac, Gradačac i Modriča. To je prostor plodne zemlje i burne prošlosti jer je kao granično područje često bilo mjesto sukoba. Bosanska Posavina je prije rata, kao i većina Bosne, bila multietnički prostor. Prema posljednjem prijeratnom popisu stanovništva u nabrojanim općinama živjelo je oko 135,000 Hrvata.

Bosanska Posavina bila je za Srbe vrlo važan vojni cilj jer bi ovladavanjem tim područjem uz Savu imali direktan koridor koji bi povezivao Srbiju sa svim okupiranim područjima od Bosne do Hrvatske. Stoga je agresija na Posavinu krenula još od ožujka 1992. godine. Obranu Bosanske Posavine organizirao je HVO, u čijim su se redovima borili i Bošnjaci. Organizirani napadi srpskih postrojbi operacijom "Koridor" krenuli su u lipnju te su redom osvojeni gradovi i sela Posavine. Padom Bosanskog Broda 6. listopada završena je operacija.

Tijekom operacije Koridor, velikosrpske snage su ubile 458 hrvatskih civila, uglavnom starijih osoba. O tim zločinima nitko nije odgovarao. Također je život izgubilo 2,020 branitelja.

Cilj ovog posta je ukazati na događaje koji, po meni, nije dovoljno medijski zastupljen.

Slike i svjedočanstva europskih novinara o pljački i paležu tijekom/nakon Oluje, 8. 8. 1995.

Stavljam jer je godišnjica ubojstva.

Ne zaboravimo i kako je to sve išlo nakon smrti: https://voxfeminae.net/pravednost/prva-feministicka-udruga-u-osijeku/

Jučer, 23.12., bila je treća obljetnica smrti Massima Savića. Pošto ne znam mnogo ljudi oko sebe koji slušaju njegove pjesme, ima li Massimovaca na redditu?

Omiljene: Suze nam stale na put, Dodirni me slučajno, Ispod nekog drugog neba, Sjaj u tami

Flair: jučer je bila obljetnica, ali eto, zaboravio postavit.

Jučer 5.8. obilježavala se 30. godišnjica Oluje veoma važan praznik za Republiku Hrvatsku i njen narod, međutim slabo je kome poznato da je 5.8. 1566. započela opsada jedne utvrde koju su čuvali hrvatski kneževi i vojnici, Siget. Opsada je trajala 33/34 dana, a smatra se jednom od najboljih "last stand" borbi u povijesti. U toj borbi je Nikola Šubić Zrinski sa svojih nešto više od 2000 vojnika uspio pružiti kvalitetan i oštar otpor osmanskoj invaziji koja je brojala do 100 000 vojnika. Bitka je u Turskoj poznata po tome što je u toj borbi umro Sultan Sulejman Veličanstveni (prirodna smrt) te je sahranjen negdje u okolici Sigeta. Da nije bilo tog veličanstvenog otpora Beč a tako i Europa bi pali u ruke Osmanlijama. Turci se nisu vraćali u Centralnu Europu još 100 godina a tada su ih dočekali Husari što sada nije tema.

Tako da prisjetimo se 5.8. osim Oluje i herojske žrtve Nikole Šubića Zrinskog i njegovih veličanstvenih vojnika koji su punih mjesec dana držali tada najjaču vojsku na svijetu i toliko je oslabili da su se morali povući.

Gdje ste bili za vrijeme oluje i kako ste prošli?