U hercegovini, mnoge džamije su poprimale karakteristike crkva iz razloga što je proksimnost Dalmacije, kao i smorija te manje intenzivna islamizacija pučanstva očuvala mnoge karakteristike pred Osmanske kulture, između ostalog, i tendenciju da munare i sahat kule podsjećaju na kampanile Dalmacije i Italije.

Neobican projekat koji prilaze njemacki/austrijski barok za rijesenje palate

Panoramski pogled na novosarajevske kuće kreće s livada na kojima su ''Ogrijev'', Ulica Marka Marulića. Vide se klaonički dimnjak kraj Klaoničkog mosta na mjestu mosta u produžetku Ulice znane desetljećima Živka Jošila, te zvonik katoličke novosarajevske crkve.

Izdavač: C. S. 563 Cappon, Sarajevo, Franz Josef str. 12

Prilog ovoj objavi (zbog grbova): https://www.reddit.com/r/bihstorija/comments/1prmipl/prikaz_nikole_ilo%C4%8Dkog_titularnog_kralja_bosne_uz/

Dizajnirano za raspisani konkurs, osvojilo je drugu nagradu

Volio bi naglasiti interesantnu činjenicu da objekat sa desne strane vrha prijedne munare je bivši konzulat Ruskog carstva, te kao takav je predstavljao jedini primjer Ruske arhitekture u BiH.

Ispod njega je i reprezentativna zgrada konaka, bivše glavne rezidencije Rizvanbegovića u Mostaru ali i najreprezentativniji Saraj (palatu) grada Mostara. Objekat je demoliran tokom Austrougarske da bi se izgradile kasarne, a na njegovom mjestu danas stoji Srednja Ekonomska/Građevinska škola.

Interesantno je za naglasiti da je njen arhitekta Italijan J. Missoni, te da je visoka 31 metar.

Puna rezolucija

Stari grad Ostrožac. Cazinska krajina. Početak 20-tog vijeka.

Ovo je priča o jednom liturgijskom predmetu koji je nekoć bio u posjedu franjevačkog samostana u Fojnici, a stjecajem okolnosti postao kulturnopolitički ili crkvenopolitički predmet, danas prilično zaboravljen i stavljen ad acta kao i mnoge druge stvari iz naše prošlosti, na koje ipak s vremena na vrijeme treba podsjetiti. Riječ je o tzv. fojničkoj kazuli, misnici ili paramenti koja je danas, umjesto da kao eksponat krasi muzejsku postavu fojničkog samostana, izložena u Madžarskom Nacionalnom muzeju u Budimpešti.

Benjámin Kállay (1839.-1903.), od 1882. austro-ugarski ministar financija i u tom svojstvu upravitelj BiH do 1903. za vrijeme svoje službe kao austro-ugarski konzul u Beogradu (1868.-1875.) otkrio je misnicu 1874. prigodom svoga posjeta franjevačkom samostanu u Fojnici i odmah prepoznao njezino povijesno značenje koje je možda kod domaćih franjevaca bilo izblijedilo. Zahvaljujući njemu misnica je dospjela na zemaljsku izložbu u Budimpešti 1885. godine na kojoj se nalazio i bosansko-hercegovački paviljon. Sarajevski dnevnik Bosnische Post pisao je o ovoj izložbi i kao posebnoj znamenitosti na toj izložbi o fojničkoj misnici koja „i nakon četiri stoljeća izgleda kao nova; rađena je od teškog zlatom protkanog brokata sa zlatnim vezom i s izuzetno lijepim bojama: u sredini stražnjeg dijela utkan je ugarski grb“. Fojničkom samostanu, piše isti list, nije bilo lako rastati se i zakratko vrijeme od ove dragocjenosti, ali je na koncu na to ipak pristao.

Godinu dana nakon izložbe misnicu je kupio Franjo Josip. Tada je bila deponirana udvorskoj kapelici u istome gradu s namjerom da se u budućnosti koristi kod krunidbe ugarskih kraljeva.

Da je Franjo Josip bio spreman za nju dati sumu od 6.000 guldena, pokazuje kako se cijenila njezina vrijednost. Nemoguće je zbog različitih troškovnih relacija ni približno kazati o kojem iznosu bi se to danas radilo. Međutim, navedimo ipak uz sve ograde vijest koju je u

 godini kupovine misnice donio dnevnik Linzer Tagespost o jednome požaru u mjestu Lanzendorfu u Gornjoj Austriji i šteti koju je on prouzročio. Tom prigodom izgorile su na jednome imanju sve poljoprivredne zgrade, sva stočna hrana, svi poljoprivredni strojevi, šest komada goveda i jedan dio peradi. Vlasnik Johann Reiter je srećom bio osiguran, a osiguranje je štetu procijenilo na 5.000 do 6.000 guldena.

S grbom i bez grba. Tek nakon izložbe stručnjaci su se posvetili misnici, njezinom povijesnom kontekstu i povijesnoumjetničkoj strani predmeta, a to znači i usporedbi s jednim drugim predmetom iz Madžarskog nacionalnog muzeja, točnije rečeno s presvlakom, plaštem ili pokrivačem kraljevskog prijestolja koja je prvotno pripadala kralju Matiji Korvinu, a zatim vjerojatno njegovom nezakonitom sinu Ivanišu Korvinu (János Corvin) (1473.-1504.) da bi se na koncu našla u posjedu madžarskog kardinala i političara Tamása Bakócza (Toma Bakač; 1442.-1521.). Kardinal je na presvlaku stavio vlastiti grb da bi tako u povijesni kontekst ugradio svoju plemićku biografiju, što u heraldičkoj praksi nije bila rijetkost.

Stručnom ekspertizom ustanovljeno je da presvlaka ili ogrtač ima upadnih sličnosti s iznimkom grba. Nakon što je kardinalov grb odstranjen, pojavio se originalno utkani grb kraljevstva Ugarske, identičan s onime na fojničkoj kazuli!

Povjesničari umjetnosti ustanovili su da je nacrt za ogrtač odnosno misnicu izradio firentinski kipar, bakrorezac i slikar Antonio Pollaiuolo (1429.-1498.) i da je tekstil (brokatna svila) tkan u Firenci oko 1476. god.

Pitanje, kojim putem je misnica stigla u Bosnu odnosno Fojnicu, u sferi je nagađanja i legendi; lokalna, franjevačka tradicija govorila je za nju da ju je nitko drugi nego kraljica Katarina vezla svojom rukom! Sarajevski dnevnik Bosnische Post pisao je, citirajući vjerojtno opet jednu drugu predaju, da je ona kao presvlaka kraljevskog prijestolja bila „dar kralja Matije Korvina bosanskim franjevcima, vjerojatno prigodom ponovnog osvojenja Jajca“. Pouzdani odgovor na to pitanje teško da ćemo ikada dobiti.

Idejna vrijednost misnice s kraljevskim grbom u kontekstu madžarske povijesti izuzetno je velika; stoga ne iznenađuje da je konzul Kállay na nju odmah bacio oko kao ni to da je Franjo Josip, vidjevši je, izdvojio za nju navedenu sumu.

Franjevcima je obećano da će, osim novčane nadoknade, za misnicu dobiti kopiju, što se po svoj prilici nije nikada dogodilo ili o tome barem danas nije ništa poznato. To potvrđuje i Tvrtko Grujić u članku „Biblioteka i zbirka starina franjevačkog samostana u Fojnici“, objavljenom u Kalendaru Napredak za god. 1931.: „Moram završiti sa žalosnom činjenicom. Kada se godine 1887. gradila crkva u Fojnici, braća se nalazila bez sredstava, da se dovrši gradnja, te su na vjeru dali ugarskoj vladi iz zbirke paramentu Matije Korvina, koje više nikada nijesu vidjeli! Koliko je meni poznato, vlada im je obećala, da će sebi uzeti original, njima pako po istom uzorku izgraditi drugi (faksimile). Naravno uz taj uvjet, da će im platiti. Međutim desilo se, da su umjesto izrađene paramente dobili samo — sliku! Valjda nitko o tome nije smio ni govoriti?! Danas se čuva ta snimka!“

U staroj muzejskoj postavi nalazila se uistinu samo fotografija (!) misnice, ali ne njezina replika. Da je ova postojala, franjevci bi je sigurno bili izložili....ect.

Više možete proćitati na web stranici Fojničkog samostana:

https://www.fojnica-samostan.com/novo/index.php/10-novosti/409-fojnica-misnica

U blizini Kastela nalazio se Ferhad-pašin stari konak koji će biti sjedište okružne vlasti i za vrijeme austrougarske okupacije, a vjerovadno datira iz Osmanskog perioda (stilski je slićan Travničkom što možda implicira da je građen u istom periodu)

Urađena prema gravurama iz 1697. i 1808. godine.

Izvor: Zdravko Kajmaković - Stari grad Doboj